Oni su zvijeri, a ne heroji: Šokantna ispovijest novinara Alia Arkadya o zločinima iračkih vojnika nad sunijama u Mosulu

U članku naslovljenom Zvijeri, a ne heroji, njemački Der Spiegel piše kako su iračke oružane i policijske snage čudovišta koja su počinila brojne zločine nad sunijskim civilima tokom ofanzive na Mosul, i to uz znanje Sjedinjenih Američkih Država.

Njemačko-irački novinar i publicist Ali Arkady, koji je pratio iračke snage na početku ofanzive na Mosul, vratio se s brojnim pričama o mučenjima, pljačkanju, silovanju i muškarca i žena, te egzekucijama sunijskih civila. Arkady je izjavio da je 22. oktobra 2016. godine prvi put bio očevidac mučenja i pogubljenja kada je jedinica za brzo djelovanje uhvatila dvojicu mladića na aerodromu Qayyarah južno od Mosula, te su ih nekoliko dana mučili prije konačne egzekucije.

Ovaj njemačko-irački novinar kaže kako sunijski civili redovno bivaju likvidirani samo zbog puke sumnje da su krivi za nešto.

U slučaju sela Qabr Al-Abd blizu grada Hamamu Al-alil, Arkady svjedoči da su obavještajne službe uhapsile nekoliko osoba, uključujući osobu pod imenom Ra'ad Hindia, čovjeka koji se brinuo o lokalnoj džamiji. Odveli su ga, ispitivali, nekoliko sati ga premlaćivali, a zatim ga bez objašnjenja pustili.

Dana 22. novembra, dok su se američke snage nalazile u neposrednoj blizini i posredstvom drona posmatrale šta se dešava, deset naoružanih vojnika provalili su noću u kuću Ra'da Hindie dok je spavao sa svojom porodicom i po drugi put ga odveli.  Satima su ga mučili prije nego što su ga prebacili u obavještajni centar, gdje je ponovo bio izložen fizičkom mučenju tokom sedam dana. Ubrzo nakon toga ovaj džamijski sluga je ubijen.

U drugom slučaju, čovjek je mučen pred njegovim 16-godišnjim sinom koji je morao slušati krikove svoga oca. „Bio sam tamo i snimo (video), a vojnici me nisu ni pokušali spriječiti. Tukli su dječaka pred ocem, a potom ga ubili. Zaključio sam da se vojnici ne obaziru na novinare i da ispoljavanje takve agresije smatraju svojim rutinskim poslom.“, kazao je Arkady.

Za razliku od drugih novinara sa Zapada koji su se navečer vraćali u svoj hotel u Erbilu, Arkady je ostajao sa vojnicima. „Bio sam sam sa snagama Ministarstva unutrašnjih poslova. Sredinom decembra, preselili smo se u drugu bazu u mjestu Bazwaya, u istočnom predgrađu Mosula. Dva brata, Laith i Ahmed, su bili uhapšeni od strane iračkih specijalnih snaga, potom pušteni zbog nedostatka dokaza, a sada su ponovno uhapšeni i dovedeni tu.”

U večernjim satima nije bilo oficira, samo vojnici i oni su odgovorni za mučenja. „Prvo su počeli tući dvojicu braće, a nakon premlaćivanja stavili su nož iza Ahmedovog uha – to je bila tehnika koju su naučili od američkih vojnika. Ujutro mi je jedan od vojnika rekao da su oba brata bili mučeni do smrti i pokazao mi video njihovih tijela. On mi je čak poslao taj video isječak  preko WhatsAppa i rekao mi šta se dogodilo. ”

U Bazwayi su snage za brzo djelovanje nasilno upale u jednu kuću, objašnjava Arkady: „Vlasnik kuće po imenu Fathi Ahmed Saleh spavao je sa svojom suprugom i troje djece. Oni su ga izvukli iz kreveta, a onda je jedan oficir po imenu Haydar Ali, ušao u sobu i rekao da će silovati ženu. Nakon 5 minuta sam vidio Haydara Alija pred otvorenim vratima i ženu kako plače unutra.”

„Američke snage su svjesne svega,” kaže Arkady, „jer kada su se vojnici vratili u bazu, američki supervizor putem radio veze pitao je šta su uradili, a kapetan Omar Nizar je odgovorio: “Uradili smo sve: uhapsili smo muškarce i žene i opljačkali kuće.“, a američki nadzornik je odgovorio:. „Pa, vi znate što treba činiti.”

„Pomislio sam da bi to mogla biti moja supruga ili moja kćerka.“, kaže Arkady i dodaje: „Kad bi kapetan ili neki vojnik premlaćivali nekog od zatvorenika, pitali bi me želim li im se pridružiti i sudjelovati u premlaćivanju. To je apsurdno.“

Strahujući za vlastiti život i život svoje porodice Arkady je napustio vojnu bazu pod izgovorom da mu se kćerka razboljela, i vratio se svojoj porodicu u Khanaqin. „Ostao sam tamo nekoliko dana, a onda sam odveo svoju porodicu na sigurno izvan Iraka. Bilo je jasno da mi je život u opasnosti, čim sam objavio dokaze koji potvrđuju te zločine.“, završava svoje svjedočenje ovaj njemačko-irački novinar.

Pripremio: Abdullah Nasup